Osnovni programski kodovi za programiranje uma čovjeka - jezik i pismo

Porijeklom sam sa raznih strana, govorim i koristim, osim ovog jezika koji razumijete i engleski i njemački jezik, znam malo i francuskog jezika, a što se pisma tiče, također i ćirilicu i latinicu. 

U nastavku teksta će biti jasnije zašto ovo spominjem, ali mogu na početku krenuti sa anegdotom i rođacima sa Korčule. Na Korčuli se tradicionalno koristi „arhaični“ korčulanski, dalmatinski govor, koji ima dosta poveznica i sa talijanskim jezikom. A sama anegdota u razgovoru sa rođacima sa Korčule je simpatična. Jednom prilikom su rođaci nama, koji smo porijeklom i sa Korčule, ali više povezani sa BiH, rekli <<Vi Bosanci imate govorni problem jer ne razlikujete „ć“ i „ć“>>. Anegdota i jeste u tome da na Korčuli, baš kod mojih rođaka, jedino „meko ć“ postoji, ali to oni i ne primijete u svom izgovoru.

Sa ovom humorističnom anegdotom započinjem i tekst koji može biti od ozbiljne koristi u više namjena – sa društvene strane, ali i sa naučne strane, da se bolje razumije kako ljudski mozak funkcionira. 

Već sam u sklopu G Martial Arts napisao i objavio tekst o važnosti korištenja čula vida i čula sluha, da naše razmišljanje i postavke uma najviše proizilaze iz onoga što tokom života gledamo i slušamo. 

Također sam napisao i tekst da je čovjekovo tijelo biološka tehnologija, a naravno da se postavlja pitanje kako se onda programira. Ovim tekstom ću pisati o osnovama, šta je najvažnije za osnov programiranih čovjekovog uma, mozga u kontekstu razmišljanja, jer čovjek, dijete se rađa kao "tabula rasa" i logično je da se sve ispočetka treba izgraditi - i um i tijelo.

U tom smislu, a ovaj put se dotiče samo mindsets čovjeka, dakle postavki uma, najvažnije najvažnije jeste sljedeće:

*Osnovni programski jezik, odnosno osnovni programski kodovi, za programiranje uma, procesa i načina razmišljanja, jesu jezik i pismo koje tokom života koristimo. 

Da objasnim, pojednostavljeno - svako dijete se rađa identično bez da bilo šta poznaje o životu. Dakle osnovni programski kodovi za izgradnju ličnosti jesu pismo i jezik koje dijete, odnosno čovjek uči i koristi.

U IT programiranju je poznato da se za programiranje koriste binarni kodovi 0 i 1, a tako, slično, za programiranje uma osnovni programski kodovi jesu pismo i jezik koje koristimo (jezik; koji, podrazumijeva se, ima i svoje pismo – pisani oblik). 

Cjelokupne postavke uma ne čine samo pismo i jezici koje poznajemo i koristimo već sve što čovjek proživljava kroz život, sve slike koje gleda i svi „zvukovi“ koje sluša čovjek, ali baza i osnov programskog koda postavki čovjekovog uma, jesu jezici i pisani oblici jezika koje poznaje i koristi. 

Zašto je ovo važno? 

Važno je da bi se razumjelo da u istom govornom području, sa istim pismom, ljudi imaju isti način razmišljanja, iste postavke uma – isti „mindset“. 

U tom kontekstu su važni i dijalekti – po različitim dijalektima je malo drugačiji način razmišljanja. 

A po različitim jezicima koje koristimo i po različitim pismima je um ljudi, procesi i način razmišljanja, drugačije programiran. Dakle, drugačije je programiran um Kineza, Japanaca, Engleza, Nijemaca i nas koji čitamo i razumijemo ovaj jezik. Nama, koji razumijemo ovaj jezik koji pišem, ma kako taj jezik nazivali, je jako sličan, skoro identičan način razmišljanja, odnosno isto nam je programiran um – „mindset“, 

Ukoliko pričate, koristite, više različitih jezika, time su postavke uma drugačije programirane u odnosu na to da samo koristite maternji jezik u sklopu kojeg svi ljudi imaju vrlo slično programirane postavke uma. 

U čemu je „kvaka“? U tome, da, iako u sklopu govornog područja i istog pisma, imamo jednako programirane postavke uma, svi nemamo isto mišljenje. I to je najvažnije naglasiti. Nismo svi iste političke ili religijske orijentacije, ali programirani načini razmišljanja, programirani procesi razmišljanja su isti. 

Ogromnom većinom su postavke uma programirane na osnovu svih slika koje tokom života gledamo (čulo vida) i svih zvukova koje slušamo (čulo sluha). A logično je shvatiti i zaključiti, da je osnov programiranja uma, na osnovu onoga što slušamo (u okviru govornog područja) i što gledamo (u okviru govornog područja i pisma) dakle i što čitamo, upravo to – govorno područje – jezik – i pismo kao osnovni programski kodovi (programski jezik) za programiranje uma čovjeka. 

Zato sam počeo i tekst o jezicima i pismima koje koristim, uz malu anegdotu. Vjerujem da će me moći razumjeti mnogi. Jer slično razmišljamo.

Razumijevanje ovog teksta može biti od izuzetne koristi u različitim aspektima, razni čitatelji će dovoljno razumjeti koliko to može biti korisno. 

Goran Pandža x G Martial Arts