GMA test za detektiranje postojanja psihičkih poremećaja kod ljudi
Mnogo sam u životu studirao djela najvećih psihologa poput Carl G. Junga i Sigmunda Freuda, mnogo sam čitao o raznim psihičkim problemima, a život me naveo i da se susrećem sa raznolikim psihičkim problemima pojedinih ljudi oko mene.
U sklopu projekta
koji će tek u budućnosti doći u javnost, uradio sam detaljne analize postojanja
najraznolikijih psihičkih problema, oboljenja, psihičkih poremećaja kod ljudi. Ovim tekstom ću, što
je jednostavnije moguće, objasniti prvobitne i osnovne zaključke tih analiza.
Prvo, ustanovio
sam da se psihički problemi, poremećaji, mogu razvrstati u kategorije
privremenih i hroničnih, trajnih psihičkih poremećaja.
1.Privremeni
psihički poremećaji mogu biti uzrokovani određenim traumatičnim iskustvom, ali
mogu nastupiti i pod djelovanjem određenih supstanci, opijata, a vjerovali ili
ne – čak i intenzivno alkoholizirano stanje dovodi do privremenog psihičkog
poremećaja. Kao što i sam naziv govori „privremeni psihički poremećaji“, znači
da mogu prirodno nakon određenog vremena da nestanu, iščeznu, prirodnim putem i
bez tretmana terapije, baš kao što alkoholizirano stanje prirodno iščezne nakon
određenog vremenskog perioda. Otprilike svi znamo šta je alkoholizirano stanje,
ili čak ekstremno alkoholizirano stanje i to može poslužiti kao klasičan
primjer privremenog „psihičkog poremećaja“ koji prirodno nestane i iščezne.
2.Hronični, trajni
psihički poremećaji, zahtijevaju drugačiji pristup i određeni terapijski
tretman.
U sklopu projekta
koji će tek u budućnosti dospjeti u javnost, sam izvršio detaljne analize
najraznolikijih psihičkih poremećaja kod ljudi i nakon što sam ih prvo uspio
razvrstati u vrste privremenih i s druge strane hronični, trajnih poremećaja,
uspio sam dokučiti najjednostavniji mogući test za detektiranje da li postoji
psihički poremećaj kod određene osobe.
Analizirajući
podatke i uzorke raznolikih psihičkih poremećaja kod ljudi, privremenih i
trajnih, uspio sam zaključiti osnovnu, najbitniju razliku kod ljudi koji imaju
bilo kakav psihički poremećaj u odnosu na zdravorazumske osobe bez poremećaja.
Osnovna razlika osoba koje imaju psihički poremećaj, bilo privremeni ili
hronični, trajni, u odnosu na zdravorazumske osobe bez psihičkih poremećaja,
jeste da kod osoba koje imaju bilo kakav psihički poremećaj postoje nelogične
poveznice u priči, dok govore i objašnjavaju, ili u pismenoj komunikaciji,
pismenim objašnjenjima.
Na osnovu tih
analiza sam patentirao najjednostavniji mogući, brzi test, kojim se u startu
može zaključiti da li kod određene osobe postoji bilo kakav psihički poremećaj
ili ne.
Taj test sam
patentirao i nazvao „GMA test za detektiranje postojanja psihičkog
poremećaja kod osobe“.
GMA test za
detektiranje da li kod određene osobe postoji psihički poremećaj, ili ne
postoji, najjednostavnije objašnjeno glasi:
Ukoliko osoba ima
logične poveznice u priči, makar i priča djelovala jako neobično i nadnaravno,
to upućuje da je u pitanju o psihički zdravoj osobi. S druge strane, ukoliko
osoba nema priču ili tekstualno objašnjenje sa logičnim poveznicama, to upućuje
na postojanje određenog psihičkog poremećaja.
Objašnjenje:
Ukoliko se
određenoj osobi nešto jako neobično dogodilo, banalizirat ću objašnjenje – čak
i ako osoba tvrdi da je vidjela lebdeću bananu, a posjeduje sve logične
poveznice u priči, priča je logično povezana, osoba se izražava artikulirano,
to upućuje da osoba nema nikakav trajni psihički poremećaj, nego može biti u
pitanju halucinacija (pod djelovanjem opijata ili slično), može biti čak i ukoliko
malo dodatno banaliziramo - hologramska konstrukcija ili neko drugo nadnaravno
iskustvo. Može biti dakle čak samo privremeni psihički poremećaj halucionogenog
karaktera, ukoliko je sva priča u logičnim poveznicama, i ta osoba se ne bi
trebala tretirati terapijom za liječenje. Isto može važiti i primjer i ukoliko
osoba tvrdi da je čula neobjašnjive glasove. Ukoliko cijelo objašnjenje i priča
jesu artikulirani i sa logičnim poveznicama, to upućuje na ispitivanje samog
sadržaja priče, objašnjenja, ali najvjerovatnije nije riječ o hroničnom, trajnom
psihičkom oboljenju i ta osoba također ne treba terapijski tretman lijekovima.
Naime, ako je i privremeni psihički poremećaj halucionogenog karaktera, pod
nekim spoljašnim dejstvom, to će prirodno iščeznuti. U svakom slučaju zahtijeva
dodatno ispitivanje, šta je ta osoba doživjela. Ali, zaključna napomena –
ukoliko je cijela priča osobe sa logičnim poveznicama, artikulirana, to sve
upućuje da nije riječ o hroničnom psihičkom poremećaju.
Sa druge strane,
ukoliko se osoba ne zna artikulirano izraziti, ne zna problem ispričati,
objasniti artikulirano sa logičnim poveznicama, to upućuje na postojanje
određenog psihičkog poremećaja. U nastavku je važno objasniti da samo
postojanje priče ili pismenog izražaja sa nelogičnim poveznicama ne znači da je
riječ o trajnom, hroničnom psihičkom poremećaju, već se također treba ispitati
zašto je došlo do poremećaja u mozgu osobe zbog kojeg priča nema logične,
artikulirane poveznice. Dakle, također je moguće da je riječ i o privremenom
psihičkom poremećaju koji nije trajno oboljenje.
Vrijedi
napomenuti da poremećaje kao što su depresija ili PTSP čovjek sam može prepoznati
i tu nije potreban navedeni test za prepoznavanje.
Sva prethodna
objašnjenja pišem u nadi da će se navedeni GMA test za detektiranje postojanja
psihičkih poremećaja proširiti, uz to također i razumijevanje i razvrstavanje
psihičkih poremećaja kod ljudi na privremene i trajne/hronična oboljenja.
Zato se nadam da
ćete i vi, poštovani čitatelji, proširiti ovaj tekst kako bi dospio do što više
običnih ljudi, da bolje razumiju okolnosti, ali i do što više stručnih ljudi, doktora,
psihologa i psihijatara kako bi društvo generalno bolje razumijevalo
problematiku.
Ukoliko bi se
testiranje GMA testom proširilo u struci i kod ljudi, ujedno i razvrstavanje
psihičkih poremećaja na privremene i trajne/hronične, time bi se drastično
smanjili problemi i brojnost dijagnosticiranih psihičkih oboljenja, jer mnogo
ljudi završi sa trajnim životnim problemom dijagnoze i potrebe da se terapijski
tretiraju samo zato što su imali privremeni oblik psihičkog poremećaja ili
jednostavno pogrešnu, nepostojeću dijagnozu.
GMA test za
detektiranje postojanja psihičkih oboljenja je patent G Martial Arts i sve ovo
pišem u sklopu budućeg projekta sa vizijom da unaprijedim znanje sa
mnogo više detalja
Do tada, srdačni
pozdravi od G Martial Arts – životnih borilačkih vještina.
Goran Pandža
Primjedbe
Objavi komentar