Milijarda godina

Gledamo se, odakle je ko porijeklom, ko su mu roditelji. Neko misli i smatra mu se da je takav od roditelja, neko pamti porijeklo i od djeda i pradjeda. Nekome se osobno i kolektivno postojanje pripisuje od rođenja, vlastitog ili rođenja nacije, rođenja države, nastanka religije.

"Od kojih si roditelja i jesi li ti sa Korčule, iz Sarajeva ili kao Pandža sa visoravni iznad Mostara?"

Imam ja čak i mnogo beogradske genetike, ali i od Biograda, što je isto kao Beograd, samo ikavica.

Slika je sa Korčule, stotine godina dalmatinskog vina je u mojoj krvi. In vino veritas; U vinu je istina. Latinska poslovica - od Rimljana. Jesam ja od bake sa Korčule ali sam i od njenog brata, sa Korčule također, koji je u Beogradu bio instruktor na bazi nauke posljednjem kralju Jugoslavije. 

Suština: Ja sam rezultat genetskih i kulturoloških životnih kodova svih predaka.

Meni se čini, humoristično razmišljajući, da je moje porijeklo milionima godina starije od svakog oko mene. 

Da nasmijem ljude malo...Nisam ja ni od roditelja danas ovaj čovjek, niti samo od par posljednjih stotina godina porijekla. 

Ja sam čak i od predaka Rimljana koji su stotinama godina vladali ovim područjima, od predaka Rimljana koji su čak i Isusa razapeli. Da me neko poprijeko ne gleda - i Korčula je nekad bila dio Rimskog carstva, i Zagreb i Mostar, a i Beograd.

Preko Rimljana, između ostalog, sam rođak, genetski i sa Nijemcima i Talijanima i Amerikancima i mnogima još. Baš preko Rimljana za koje se smatra da su Isusa Nazarećanina, iz Betlehema, u Jerusalemu razapeli. Da nisu postojali moji preci Iliri, preci Slaveni, ali i preci Rimljani kroz stotine godina Rimskog carstva, ne bih ni ja postojao danas. Namjerno ovako objašnjavam, možda se neko i nasmiješi. To smo svi mi!

Al' jesam ja i postojim i zbog svih predaka prije Rimljana, milionima godina unatrag, koji su se borili kroz život, preživljavali, da bih ja danas postojao. Bez potrebe za navođenjem koja su vjerovanja unatrag sve imali moji i svi naši preci.

Gledam ljude, oko kakvih politika i međunacionalnih tenzija, rođaci, familija, ovdje i širom svijeta uznemiravaju. Gleda familija mene.

I nemam potrebu, odavno, sebe objašnjavati. Jednostavno, pristojnije je ukazati na realnost čovječanstva kroz vlastitu prizmu života.

Čovječanstvo? Svi smo mi životno kodirani, genetski i kulturološki, lančanim algoritmima života svih naših predaka unatrag.

Ipak, ljudi žive živote kojima postoje tek 20, 30, 80, 500, 1500 ili maksimalno 2000 ili 3000 godina.

Ja postojim milijardu godina. Zato sam možda drugačiji.

Goran Pandža